Opis
I u ovoj, svojoj trećoj zbirci pjesama Stjepan Lice ostaje pjesnik duhovne inspiracije koja svoju poetsku potku ima u nadasve prozračnim redukcijama Tinove i Šopove tradicije. Govor tišine, sastojeći se iz dva motivski konzistentna ciklusa, dokumentira jedno individualno pjesništvo koje se s uvjerljivim osjećajem i autentičnošću nepomućenog vjerovanja artikulira kroz škrtu topografiju znakova i stalno okreće jednom, jedinom bogu – kojeg Lice, u to nema sumnje, može ispisati jedino i uvijek velikim početnim slovom.
