Opis
Prije tri godine, Amerikanac Cody McClain Brown, koji se doselio u Hrvatsku pozvan od ljubavi, napisao je hit-naslov “Propuh, papuče i punica”. U njemu je opisao sve što je vidio, uz čuđenje nekog vanzemaljca koji se neobjašnjivim putevima sudbine našao na nepoznatom planetu. Bilo je tu urnebesno smiješnih opisa naših običaja, poput rituala objedovanja i ispijanja kave, zatim mode, uslužnosti, institucije punice, tramvaja i gužvi u redovima. Možda smo po prvi put u novije vrijeme imali prilike čitati o jednom dobronamjernom i duhovitom strancu kako živi pod utjecajem kulturološkog šoka.
I u tome je tajna uspjeha Codyjeva pisanja. On gleda oko sebe raširenih očiju i otvorena uma te na papir stavlja britke i pronicljive spoznaje o životu u Hrvatskoj. Kako je tada još bio “zelembać”, pomislili biste da se dosad dobrano snašao i da vlada situacijom. Krivo! Čak i ovdašnji starosjedioci imaju se čemu čuditi i snebivati se nad ludostima onoga što nazivamo domovinom.
Cody je došao iz Amerike koju su naselili Englezi, tada također stranci. I u njegovu slučaju osjeća se urođena snalažljivost u nemogućim situacijama na koje nailazi. U knjizi, “Hrvatska uzvraća udarac”, autor se po ne znamo koji put sudara s birokracijom i neobičnostima, za nas, domaćeg terena. “Naslov je takav zato što ovdje nije lako živjeti, i to ne samo za stranca poput mene nego i za običnog, svakodnevnog Hrvata”, kaže Cody na početku knjige. A mi kimamo glavom, odobravajući – čovjek govori istinu.
Knjiga je pisana vrckavim stilom, puna anegdota iz osobnog života autora, te poveznica s Amerikom. Poglavlja su kratka (ipak je Cody izbrusio vještinu pisanja kroz svoj popularan blog) i vrlo dobro zaokružena – pripovjedački nam zadržavaju pozornost, uvidi su, u najmanju ruku, fascinantni, a tu je i zdrava doza smijeha koja nikada ne škodi mentalnom zdravlju.
Cody nam govori o svojim iskustvima pronalaženja posla u zemlji u kojoj si nitko i ništa ako nemaš vezu, suludostima birokratskog sustava koji vreba iza svakog ugla, kupnji stana koja je ispala simpatična (kako za koga) noćna mora, učenju hrvatskoga (stranci obožavaju našu gramatiku, posebno padeže! ), nacionalnom identitetu i ostalim, svima bliskim temama. On je kao ogledalo stvarnosti u kojoj mi letimo kao muhe bez glave.
No, ono što je nas posebno oduševilo je to što Cody nikada ne gubi nadu, čak ni onda kada smo je mi već odavno izgubili, te ustraje i zamahuje naprijed hrabrim korakom. Autor je vrlo trezvena osoba koja se uistinu želi prilagoditi i razumjeti okolinu čijim se dijelom smatra. Jedna od knjiga u kojoj zdravi razum odnosi pobjedu i pomaže nam da sutradan i sami u život krenemo sa smiješkom.