Opis
Što je uopće besmisao, a što smisao? Naime, svakodnevno smo svjedoci koliko su ta dva protivna pojma bliska i sve sličnija. Još je Aristotel istraživao filozofiju smijeha i već je tada besmisao bio itekako smisleno razmatran. Osim u svakodnevnom životu, besmisao je najviši izraz sama sebe, tj. smisao, našao u umjetnosti, poglavito u poeziji i prozi, a Edward Lear mu je među prvima iskazao počast i dao dužno mjesto. Dometak besmisao pridao je svakoj temi, uresivši ili udesivši je svojom savršeno besmislenom obradom. Te su ilustrirane pjesmice i crtice – pune izmišljenih imena, neobičnih mjesta, čudnih stvorenja i šašavih ideja – izniman produkt mašte otkačenog genijalca čije je pero kreiralo samosvojnu književnu vrstu koju odlikuje, kako je volio reći, čist i apsolutan besmisao. Lear se volio igrati s riječima i s djecom, čitati im i pokazivati svoja djelca te gledati kako se raduje taj mali narod. Learova knjiga objavljena je još 1846. pod naslovom A Book of Nonsense (Knjiga besmislica), a tada, u vremenu realizma, dječje su knjige bile usredotočene na moralne pouke o ponašanju, dok su odrasli čitali debele pustolovne ili dubokoumne romane, stoga je bila pravo otkriće, zanimljivo i današnjim čitateljima.