Opis
Korak po korak, pa stanem. Lijepo je stajati sam uz rijeku koja ima boju neba i borova. U njenim dubinama jastreb gleda svoju krilatost. Slapovi bučno buče i nitko me ne bi čuo da vrisnem od prošloga bola. A mogao bih dušu pokloniti rijeci u koju vile silaze po mjesečini: raspletu kose i umivaju grudi. Jastrebi rastrtih krila čuvaju njihova obitavališta…