Opis
Relevantno je za našu humanističku akademsku zajednicu da se u studiji Lelek tranzicije pitanja etike, ideoloških implikacija, društvene strategije književnog polja te sistemskog i svojevrsnog parasistemskog određenja tranzicije izmještaju iz konteksta naprosto književne teorije. Autor uvjerljivo brani tezu da, kada govorimo o tranzicijskoj književnosti i njezinu tobože prirodnom kontekstu, nipošto nije riječ samo o reproduciranju stereotipa i mitema, nego o “permanentnom ignoriranju ili strategijama zataškavanja tzv. zablude transparencije”. Zaključak je knjige da se hrvatska poratna književna scena, uz rijetke iznimke, zadržava u okvirima “tradicionalnog realizma”, dok se integriranje u kulturu kapitalizma nalazi u politici jezika i književnim oblicima prije nego na sadržajnom planu. Takve su teze za hrvatski akademski milje iznimno inovativne, što i ovu obradu tranzicijske književne ili kulturnopolitičke zbilje čini iznimnom u domaćem kontekstu.
