Opis
Društvene klase, ponajprije radništvo, koje su stvorile kritičnu političku masu potrebnu za nastanak zapadne demokracije, sada su na zalazu. U usponu je globalni kapital, potpuno pušten s lanca na neoliberalno brštenje po svijetu, okrupnjen fizički u multinacionalke, a financijski u umreženo svjetsko tržište novca. Maksimiziranje profita je jedini smisao postojanja. Istodobno, u središnjicama političkih stranaka nastale su političke elite, više posvećene sebi i svojim vezama s krupnim kapitalom negoli ispunjavanju političkog programa koji se tiče običnih ljudi, birača. Oni, to „biračko tijelo“, političkoj eliti zapravo i ne treba, samo joj smeta, osim u onom jednom jedinom danu svake četvrte godine.
Takav politički sustav autor naziva postdemokracija.
Politička se scena po nekim obilježjima sada vraća u svijet s početka 20. stoljeća, u predemokraciju, kad je politika bila igra samo za elita. Ipak, Crouch napominje da postignuća demokracije i dalje ostaju istaknute vrijednosti civilizacije, koje nas moraju stalno podsjećati na potrebu za politički angažiranom javnošću.
Hoće li išta moći dovoljno pomutiti profitnu računicu svjetskog kapitala, pita se autor, tako da za pregovarački stol dovede njihove predstavnike, prisili ih da prekinu s ropskim radom djece i ostalim oblicima degradacije radne snage, sa zagađenjem planeta, s rasipnim korištenjem neobnovljivih izvora, s rastućim ekstremnim razlikama između bogatstva i siromaštva unutar država te između država? To su nezaobilazna pitanja u raspravi o zdravlju suvremene demokracije.