Opis
“Pogledom usmjerenim prema izvanjskoj književnoj geografiji naslov Vanjski rub nametnuo se kao najprikladnija sintagma u funkciji metafore kojom želim naglasiti onaj dio pristupa kojim sam, rubeći spomenutu sliku izvana, nastojao prikazati množinu točaka dodira na razvedenom graničnom području prikladnom za sve vrste neprestanih transgresija, jednako kao i sve one elemente koji u djelima nastalim u starijim književnim razdobljima u sebi nose poticaje za mnoga nova kretanja na sinusoidnoj stazi oscilacija ukusa, mijene stilova, načina recikliranja i pogleda na već prijeđeni put.
Nije grijeh voljeti starije pisce i djela. Grijeh je ne voljeti ništa i nikoga. U toj vrsti ljubavi temelj je svakoj modernosti. Ona uvijek počinje kao iskupljenje od prethodećega grijeha, da bi se moglo, i smjelo, upustiti u novi.
Nije li svaki proučavatelj književnosti zapravo ispovjednik koji, odijeljen onom gustom rešetkom, neprestano izgovara: I! Te absolvo!”
