Opis
Sandro je okorjeli kockar i u svojim tridesetima prokockao je većinu imetka te zbog svoje ovisnosti uništio dugogodišnju vezu. Nakon svih poraza odlučuje se vratiti u rodni grad Rimini, mjesto gdje su mu se snovi činili dostižnima dok je bio mladić. No povratak donosi nova iskušenja, uključujući suočavanje s ocem Nandom, koji je teško bolestan.
Dok se njihovi dijalozi isprepleću poput dramatične igre na sreću, Sandro se pokušava nositi s vlastitim izborima i očevim očekivanjima. U trenucima kada svaka riječ može biti posljednja, s ocem koji mu je sušta suprotnost istražuje što zaista znači “imati sve”. Tijekom njihovih razgovora Sandro shvaća da bliskost nije potpuno izgubljena – ona se samo skriva ispod slojeva neraščišćenih zamjeranja i neizgovorenih riječi.
Imati sve Marca Missirolija priča je o kockanju, gubicima i iskupljenju, ali nadasve je nezaboravno emotivno putovanje koje duboko istražuje odnos oca i sina otkrivajući kako se povjerenje može vratiti kroz iskrenost i suočavanje s vlastitim demonima. Marco Missiroli vodi čitatelje kroz svu kompleksnost roditeljske požrtvovnosti pokazujući kako istinska bliskost može izdržati i najveće izazove. Imati sve dirljiv je i neočekivano nježan roman koji vraća nadu.
Možemo li zaista – imati sve?
Imati sve govori o tome koliko je teško odrasti, nježno dokrajčiti roditelje, odlučiti tko želiš biti i voljenima reći tko si doista. — Vanity Fair
“Imati sve dragocjen je roman. Istodobno mučan i lak. Poput ritma romanjolskog koraka, i hitra i lijena, s glavom u oblacima i čvrstih koljena.” — La Stampa
“U svom novom romanu Marco Missiroli čini mnogo toga, napreduje u književnoj zrelosti, gradi nove ceste i zalazi u veliku tajnu koja spaja oca i sina u odrasloj dobi.” — Il Foglio
“Naslućuje se poriv da se prijeđe granica. A čaroban je trenutak i za čitatelja kad na svakoj stranici osjeti da je to autoru pošlo za rukom. Iskoristio je priliku za odvažan plesni skok, učinio još i više i bolje.” — Corriere della Sera
“Dijalozi poput neubojitih električnih udara, odnosno mučni, ali kadri u ponoru samo jednog retka dozirati bit emocija: sram, ironiju, bol, muku, plahost, rezigniranost, nježnost, bijes.” — La Repubblica
