Opis
“Memoari Sime Rajića opovrgavaju općeprihvaćen žanrovski kanon prema kojemu su autobiografije fikcijska proza; to jest, prema kojemu su njihovi sadržaji više ili manje izmaštani. Ovi to nisu. Simo nije primaš ciganski koji “gudi slatko uz dlakave uši pijandura’, već piše “ozbiljno i mrko kao što se piše na zelenom stolu tribunala… Ovo su sjećanja čovjeka dobre volje, koji je pisao ono što je bilo, a ne ono što je izmaštao. Mnogima se neće svidjeti; ni vatrenim Srbima, ni ostrašćenim Hrvatima, ni ljevici, ni desnici, njegove pasuse upotrebljavat će kao oružje, ali to je cijena koju mora platiti svaka dobra literatura’, navodi se u predgovoru knjige, u izdanju Profila, koji potpisuje Boris Rašeta.
