Opis
prvi hrvatski prijevod
dvojezično izdanje – rusko-hrvatsko
predgovori: Anvar Azimov i dr. sc. Ante Žužul
pogovor: Ivan Golubničij
Vladimir Visocki jedna je od najblistavijih i najkarizmatičnijih figura ruskoga kulturnog života iz sovjetskoga razdoblja.
Za svojega kratkoga života svestrano se bavio umjetnošću – glumio je u kazalištu i na filmu, pisao poeziju te bio kantautor. Za svoj je rad na tim područjima dobivao široko, doista svenarodno priznanje i ljubav. Naravno, Visocki je ponajprije bio poznat kao pjesnik i izvođač vlastitih pjesama, a ruski ga je narod obožavao. Bez obzira na to što upravo taj dio njegova stvaralaštva službeno nikada nije bio priznat, svenarodno priznanje bilo je tako veliko da su pred njim padala i kruta službena ograničenja.
Pokuša li se ipak objasniti zašto je njegovo stvaralaštvo tako očaralo ruski narod, valja istaknuti da su se u osobi Vladimira Visockog spojile, u njemu se utjelovile, sve kvalitete, težnje, ali i proturječja sovjetskoga društva te nacionalne i regionalne različitosti.
Dugo je djelo Vladimira Visockog bilo skriveno hrvatskoj čitateljskoj javnosti, pa stoga svakoga ljubitelja književnosti posebno raduje da je pred nama izbor iz pjesništva toga ruskog velikana, pjesnika, kantautora i glumca, koji je svjetsku slavu stekao ne samo u sovjetskoj Rusiji već i u cijelome svijetu.
Za života, pjesme Vladimira Visockog, ikone poststaljinske kulture, gotovo nisu ni bile objavljivane. Knjiga Нерв objavljena je posthumno (1981.) i obilježila je početak njegovog službenog priznanja. Od 1990. u Rusiji je objavljeno nekoliko desetaka svezaka sabranih djela poezije i proze Vladimira Visockog. Suvremena ga ruska kritika smješta uz bok s Josifom Aleksandrovičem Brodskim.
U prijevodu Luka Paljetka i izboru Natalije Vorobjove Hržić Moj cilj – horizont sadržava 51 pjesmu Vladimira Visockog objavljenu u izvorniku i prijevodu.