Opis
Radi se o izvornoj pjesničkoj osobnosti, ispovjedno-refleksivnoj postmodernoj lirici, o vještu spletu i prožimanju hrvatske pjesničke tradicije i modernoga pjesničkoga sloga, a mi ćemo samo dodati da se to ljuštenje identitetskih slojeva nastavlja i u četvrtoj zbirci u kojoj autorica (opet) vješto kombinira srce s mozgom, tradiciju s modernošću, mala s velikim životnim pitanjima.
Nisu to, dakako, retorička pitanja, ni monotona uzastopna filozofska promišljanja, niti duhovne prodike, već podsjećanja na ono što lirski subjekt jest i što može biti, uranjanje s užitkom u puninu bića, pri čemu se slojevi ljušte, a subjekt se ogoljava, rastvara prema unutra i van.
–Ivana Čagalj
