Opis
Mihalić je pjesnik koji uči nadgradnji same poezije tajnom stilizacijom neočekivanih postupaka: kad nam se čini da se pjesma rasprostire u emotivnom, on je sužava u razumsko, kada nas vodi da pratimo priču, dokida je, presijeca jakim metaforičkim slikama. Upravo je Mihalić mnogima pokazivao novi pjesnički put i onda kada se činilo da su sve riječi smrvljene i da će sutra govor izumrijeti. Njegova poezija često je uspostavljala red u pjesničkom neredu, pokazivala mogućnost cjelovitog doživljaja moderne i postmoderne lirike, ali tako da pjesnik nikada ne odustaje od ijepote i snage pjesničkog izrijeka, ne dopušta da se svijet na njega sruši, te uvijek stigne otvoriti ili pak zatvoriti neka nova-stara vrata.
