Opis
Na pitanje što je građa za stihove Josifa Brodskog slijedi najjednostavniji odgovor: sve je građa; sve je poticaj; sve ga uzbuđuje i o svemu se može ‘pisati stihiće’. Ako počnemo od tradicionalnog pjesničkog repertoara, osobnih doživljaja i lektire – tek smo zahvatili jedva trećinu razloga za to prigušeno, ali trajnožareće nadahnuće. Kada zađemo u netradicionalne pričuve motiva, gdje su razne znanosti, od matematike do historije, zatim portreti suvremenika (od djevojke i prijatelja pa do maršala Žukova), onda polemički i prigodni stihovi, pa naidemo na stih: »čovjek je sam kao misao koja se zaboravlja«, onda znamo da je pjesnik samo glas, glasnogovornik jezika koji se izražava u toj osobi i njezinoj egzistenciji.
