Opis
Neki ljudi jednostavno znaju pričati priče. Najčešće oni ne znaju objasniti na koji način to točno rade, jer to znaju i mogu gotovo oduvijek. Urođeni talent i praksa čine im to umijeće jednostavnim. Najčešće ne razumiju zakočenost i zastrašenost onih koji taj dar ne posjeduju. Drugi tek trebaju početi razvijati umijeće pričanja. Cilj je ove knjige odgovoriti na pitanje o važnosti pričanja djeci, pojasniti utjecaj priča i bajki na dječji život te dati konkretne poticaje za pričanje, kako u pedagoškoj, odnosno metodičkoj praksi (studenti, dječji vrtići, osnovna škola), tako i obitelji. Prije svega, bitno je što djeci pričamo, koje im sadržaje posredujemo. Bajke su u ranoj dobi (i ne samo tada) najprimjerenije za usmeno pričanje. One su stoljećima bile dio isključivo pripovjedačke kulture, što je u mnogim njihovim zapisima još uvijek vidljivo. Osim o važnosti bajki, u knjizi je riječ i o ostalim kvalitetnim narativnim tekstovima koje možemo usmeno prenijeti djeci, o važnosti pričanja te o mogućim načinima učenja pričanja priča.
