Opis
Daniele Del Giudice se u ovom romanu s čitaocem ne igra skrivača, nego ga bez cinizma uvlači u iluziju autobiografičnosti u kojoj nedostatk informacija kojima bi raspolagao pripovjedački subjekt nije puka strategija suspensa, već izraz temeljne skepse u postojanje odgonetke. Tako ovaj roman (koji opisuje put traženja odgovora na pitanje zašto čovjek koji je napisao desetke izdavačkih recenzija, stotine pisama, pročitao tisuće knjiga i kreirao književne karijere svojih prijatelja, koji je duhovnim habitusom bio pisac par excellence, nikada nije izravno ušao u književnost) nipošto nije detektivski, već zapravo Bildungsroman, roman o sentimentalnom odgoju mladog čovjeka na pragu pisanja.
